Vela Luka – Otok Korčula
Facebook
Što je novo na Korčuli

Kako je nastao otočić Glavat

Otočić Glavat najistočniji je od svih Lastovnjaka, arhipelaga koji se pruža od Lastova prema Mljetu. Bez obzira iz kojeg smjera plovili prema Glavatu, promatran iz daljine ostavlja impresivan dojam, nešto poput kamenog broda usidrenog na pučini.

Udaljen devet nautičkih milja od Lastova, dvanaest od Korčule i osam od Mljeta, prepušten je na milost i nemilost pučine koja ga okružuje.

Čitav arhipelag Lastovnjaka prepun je otočića, pličina i hridi koji su oduvijek otežavali plovidbu, a kako je Glavat njegov najistočniji dio upravo je on izabran kao mjesto na kojem će se sagraditi svjetionik koji će olakšati plovidbu. Dogodilo se to sredinom XIX. stoljeća kada je tadašnja austro-ugarska vlast donijela odluku o gradnji mreže svjetionika koji bi bili temelj sigurne plovidbe istočnom obalom Jadrana. Radovi na svjetioniku na Glavatu okončani su 15. studenog 1883. godine, a uključivali su jednokatnu zgradu od 220 četvornih metara sa vlastitom cisternom za vodu (koja nikad nije presušila) te tornjem čiji se vrh nalazio na 45 metara nadmorske visine.

Svjetionik je svečano pušten u pogon 17. studenog 1883. godine. U početku su na njemu živjele četiri obitelji svjetioničara, po dva svjetioničara u smjeni. Tako popisi stanovništva iz 1931. godine bilježe 14 stanovnika, a 1953. njih čak 17. Međutim, s vremenom se potreba za svjetioničarima smanjivala pa je tako padao i njihov; 1991. godine posljednji put su zabilježeni stanovnici na Glavatu, njih ukupno devet. Godine 1994. svjetionik je u potpunosti automatiziran uz pomoć solarnih ćelija pa je tako i nestala potreba za svjetioničarima koji su zauvijek napustili Glavat. Sama zgrada ostavljena je na milost i nemilost moru i vremenu, a iako postoje planovi za njezinu obonvu i stavljanje u funkciju robinzonskog turizma oni još nisu ostvareni. Više info