Vela Luka – Otok Korčula
Facebook
Što je novo na Korčuli

Reporterka Slobodne na nebu iznad Dalmacije: U hidroavionu nema straha od letenja

Svima onima koji se boje letenja iz prve ruke preporučujem da prije nego što se odluče mučiti po „boinzima“ ili „airbusevima“, probaju letjeti hidroavionom.

I to po mogućnosti neke kraće relacije. Kao, na primjer, od Splita do Jelse na kojoj sam s kolegom Božom letjela s tvrtkom “European Coastal Airlines” (ECA) za potrebe pisanja ove reportaže. To iskustvo i samoj mi je dobro došlo da se suočim sa svojim strahovima, i mogu vam reći da je ta “operacija“ bila prilično uspješna.

Procedura ukrcaja i čekiranja karata je neusporedivo brža i jednostavnija nego na aerodromima, jedino je u ovoj letjelici, za razliku od ostalih aviona, malo skučeno pa će visoki ljudi gotovo sigurno lupiti glavom u vrata, barem pri izlasku, kao što se, naravno, meni dogodilo.

Prije samog polijetanja iz Splita uhvatilo me uzbuđenje, pomiješano sa strahom, dok sam kroz prozorčić promatrala kako avion manevrira po gradskoj luci. Osim što je malo bučan, plovi kao i svaki drugi brod. No, prava navala adrenalina krene kada pilot „doda gas“ neposredno prije uzlijetanja i onog trenutka kada osjetite da se odlijepio od mora i počeo dizati. U nekoliko trenutaka jedrilice ispod mene izgledale su kao dječje igračke, a onda su se počele pružati panorame naših najbližih otoka. Letimo dijelom iznad Brača, gledam Supetar, Sutivan, i svaku uvalicu koja je kao na dlanu, a more bistro toliko da se doslovno iz aviona vidi dno.

Gledam i nas, osam putnika – svatko je do svog prozora i s mobitelom fotografira naše prirodne ljepote iz ptičje perspektive. Dalmacija iz zraka je zaista prekrasna!

Nismo se pošteno ni naslikali, evo nam Hvara. Nakon niti 15 minuta leta, hidroavion se spustio na more u tren i onda je lagano nastavio uplovljavati u jelšansku valu.

Kad smo izašli na ponton, odmah pitam bračni par Lunić koji je sjedio ispred mene, kojima je ovo također bio prvi let hidroavionom, kakvi su im dojmovi. Više info

AUTOR: NIKOLINA LULIĆ

FOTO: BOŽIDAR VUKIČEVIĆ/CROPIX